top of page

Ubrzana urbanizacija i industrijalizacija nakon Drugoga svjetskog rata, političko-ekonomski razlozi te težnja za razvojem nerazvijenih ruralnih područja bili su razlozi za planiranje državne tvornice i novoga grada u središnjem prostoru Like. Tako krajem 1940-ih nastaje (Novi) Lički Osik koji je uz Ploče na jadranskoj obali rijedak primjer novoplaniranog grada nastalog u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća.

Razlozi za izgradnju novog grada
Poticaj za izgradnju novoga grada bila je odluka, donesena neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, da se u Lici izgradi veliki industrijski sklop metaloprerađivačke industrije koji je trebao raditi za potrebe tadašnjeg vojno-obrambenog sustava. Obzirom da je izvorno planirano da u tvornici bude zaposleno oko 1500 radnika, odlučeno je da se uz tvornicu izgradi i novi grad. Bila je to posljedica procesa industrijalizacije i urbanizacije zemlje koji su snažno obilježili razvoj tadašnje Jugoslavije pa time i Hrvatske.
Odlukom federalne Vlade 1950. godine osnovana je u Ličkom Osiku tvrtka „Ivan Gošnjak“, koja je 1954. godine primijenila naziv u Radna organizacija „Marko Orešković“ Lika (skraćeno MOL). Do početka 1990-ih godina tvornica MOL bila je najznačajnije poduzeće metalne industrije Like i raison d'être novoga grada.

 

Lički Osik – nepoznati primjer planiranog grada u Hrvatskoj

Društveni i prostorni kontekst nastanka Ličkog Osika
Neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata društvene i ekonomske prilike u cijeloj zemlji bile su vrlo teške, a obnovi zemlje pristupilo se sustavno i planski. Obilježje poslijeratne arhitekture i urbanizma su racionalno i funkcionalno planiranje koje koristi znanstvene metode planiranja i nove tehnologije izgradnje. Naglasak je stavljan na standardizaciju koja je omogućavala učinkovitost te čisto oblikovanje koje je predstavljalo nastavak modernističke estetike iz međuratnog razdoblja. Sve to primijenjeno je i u Ličkom Osiku što ga čini zanimljivim ostvarenjem planiranog grada. Usvojeni modeli modernističkog planiranja učinkovito se primjenjuju, bez težnje za eksperimentima ali i bez znatnih odstupanja od usvojenih stručnih pravila. U projektiranju se težilo racionalizaciji, prilikom planiranja grada primjenjivali su se suvremeni standardi programiranja gradskih funkcija a u projektiranju stambenih jedinica jedinstveni prostorni standardi što je u to vrijeme bilo tema opširnih stručnih rasprava.
Urbanistički planovi za novi grad
Lički Osik planiran je kao novi industrijski grad, izgrađen nedaleko od postojećeg naselja ali ostvaren kao samostalna cjelina sa svim potrebnim sadržajima. Prvi regulacijski planovi izrađuju se 1948. te 1952. godine, a kontinuitet urbanističkog planiranja može se pratiti do sredine 1980-ih godina kada su rađeni generalni urbanistički plan i provedbeni planovi za pojedine gradske predjele. Grad je prvotno planiran za 4.000-5.000 stanovnika, međutim taj planski cilj nikad nije ostvaren – u Ličkom Osiku najviše je živjelo nešto više od 3000 stanovnika i to u razdoblju sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Prostorno-urbanistički koncept
Prostorni koncept grada zamišljen je u duhu modernizma i funkcionalizma što obuhvaća zoniranje namjena (stanovanje, industrija, centralni trgovački i društveni sadržaji, rekreacija), odvajanje pješačkih prometnih tokova od kolnog prometa, slobodnu postavu stambenih zgrada u zelenilu te intenzivno sađenje novog zelenila i uređenje javnih prostora.
Središte naselja zauzima središnji trg kojim dominira zgrada hotela. Veličina trga odgovara veličini naselja i skladno je proporcionirana s obzirom na visinu okolnih zgrada. U nastavku prema istoku glavni trg se prelijeva u školski trg, kojega s istoka i juga definira zgrada osnovne škole. Na južnoj strani trga nalazio se društveni dom – Dom kulture. Rubne dijelove grada zauzimala su stambena susjedstva, formirana slobodno položenim zgradama. Prostori između zgrada oblikovani su u modernističkom duhu s mnogo zelenih površina sa prostorima za odmor i okupljanje te dječjim igralištima.
Velika pažnja pridavala se uređenju zelenih površina u naselju i oko naselja. Stambeno naselje od industrijske zone odvojeno je širokim pojasom zasađenog visokog zelenila koje sa sjevera i istoka obrubljuje grad, istodobno ublažava utjecaj dominantnog sjeveroistočnog vjetra i osigurava prostornu izdvojenost novih sadržaja. Unutar naselja planirano je 5000 m2 zelenih površina, dok je izvan naselja zasađeno 15 hektara zelenila, uglavnom bagrema i topola.
Domovinski rat i poslijeratna obnova
Društveno ekonomske promjene početkom 1990-ih te Domovinski rat u Hrvatskoj  snažno su se odrazili na ekonomske i socijalne prilike Ličkog Osika. Za vrijeme Domovinskog rata Lički Osik nije bio pod nadzorom hrvatskih vlasti, i za to vrijeme bio je preimenovan u „Teslingrad“. Po uspostavi kontrole hrvatskih vlasti nad ovim dijelom države 1995. godine, znatan broj stanovnika srpske nacionalnosti napustio je Lički Osik. Nakon toga u Lički Osik je naseljen veliki broj građana hrvatske nacionalnosti koji su izbjegli pred ratnim stradanjima u Bosni i Hercegovini, tako da je rat osim fizičkih razaranja doveo i do velikih demografskih promjena.
Gotove sve zgrade tijekom Domovinskog rata zadobile su znatna oštećenja. U tvornici nakon ratnih razaranja i poratnih nekontroliranih krađa nije nanovo uspostavljena značajnija proizvodnja, unatoč nekim pokušajima. Obzirom da je u ekonomskom smislu grad bio gotovo u potpunosti ovisan o tvornici, prestankom njenog rada u pitanje je dovedeno i ekonomsko funkcioniranje grada. Najveći problem s kojim se njegovi stanovnici danas suočavaju velika je nezaposlenost i nedostatak gospodarskih aktivnosti.
Istovremeno se brojnim državnim i lokalnim programima stvaraju preduvjeti za normalno funkcioniranje grada. Teren u neposredoj blizini grada je razminiran, a većina stambenih zgrada je popravljena. U početku su sanirana samo glavna konstruktivna oštećenja, a danas se polako zgrade sustavno obnavljaju.
Umjesto zaključka
Lički Osik je u urbanističko-arhitektonskom smislu rezultat socijalizma koji je u svom društvenom programu između ostalog obuhvaćao i urbanu reformu, a trebao je predstavljati samoodrživi industrijski grad radničke klase u kojem postoje sve osnovne gradske funkcije. Iako u Hrvatskoj pojam industrijskog, a uz to još i socijalističkog grada još uvijek većinom nosi negativne konotacije, Lički Osik je primjer sustavnog promišljanja prostora koji je bio karakteristika tog vremena – od prostornog razvoja regije do detalja zgrada i javnih prostora.
Smjelo planiran, u segmentima nedovršen ali i sa nespornim kvalitetama novostvorene urbane cjeline koja je trebala biti iskaz stvaranja novog, drugačijeg društva Lički Osik predstavlja primjer jednog nerealiziranog i naglo prekinutog utopijskog sna.
 

Pripremili:

dr.sc. Jasenka Kranjčević, dipl.ing.arh.

Nikša Božić, dipl.ing.arh.

 
bottom of page